Povijest željeznice u Hrvatskoj započela je 24. travnja 1860. kada je u promet bila predana pruga koja je od Nagykanizse (Velike Kaniže) u Mađarskoj preko Kotoribe i Čakovca vodila do Pragerskoga u Sloveniji te koja je svojom dionicom između kolodvora Kotoriba i stajališta Macinec na današnjoj slovensko-hrvatskoj granici prolazila kroz Međimurje . Izgradnjom te pružne dionice dugačke 42,4 kilometra Hrvatska je ostvarila izravnu vezu s tek sagrađenom magistralnom prugom Beč – Trst, a godinu dana poslije i vezu s drugim monarhijskim središtem u Budimpešti . Stoga je važnost te pruge bila velika, to više što je njezina izgradnja bila ostvarena samo 35 godina nakon izgradnje prve europske željezničke pruge između Stoktona i Darlingtona u Engleskoj, koja je za promet bila otvorena 27 . rujna 1825.

Izgradnju pruge između Pragerskoga i Nagykanizse ostvarilo je Carsko i kraljevsko povlašteno društvo Južnih željeznica, ili kraće Društvo Južnih željeznica . Pruga se počela graditi krajem 1857. godine, ubrzo nakon otvaranja za promet bečko-tršćanske pruge. Izgradnju pruge vodio je inženjer Karl von Etzel, ondašnji najveći stručnjak za izgradnju pruga koji je svoju stručnost potvrdio izgradnjom teških pruga kroz Austriju i Švicarsku . Na pružnoj dionici kroz današnju Hrvatsku bila su sagrađena tri kolodvora, i to Čakovec, Donji Kraljevec i Kotoriba s pripadajućim infrastrukturnim građevinama .
Najveći i najsloženiji objekt na pruzi bio je most preko rijeke Mure kod Kotoribe (dugačak 153 metra) koji je bio prvi most sagrađen u jednom dijelu od neprekinute jednodijelne konstrukcije . Svi radovi na gradnji pruge bili su završeni 20 mjeseci prije roka, pa je svečano otvorenje pruge bilo zakazano za 24. travnja 1860. Redoviti promet na pruzi počeo se je obavljati sedam dana poslije, od 1 . svibnja 1860, i to s dva para mješovitih vlakova u oba smjera na dan.

Helena Bunijevac
Hrvatski željeznički muzej

Autor fotografija: Dragutin Staničić